Vrtlarska sezona je pred nama i mogu primjetiti da je veliki broj ljudi već dogurao do flanaca koji su spremni za pikiranje, a ja još nisam ni počela sa sjetvom, barem ne s onom u zaštićenom prostoru.

Obzirom da je ispred mene sedma godina uzgajanja vlastite hrane bez pesticida, moglo bi se reći da imam iskustva u nekim stvarima, pa tako i iskustva po pitanju prerane sjetve. Stoga povlačim ručnu i koliko god me ovo lijepo vrijeme zvalo, čekam pravi trenutak koji odgovara mojim mogućnostima.

U mom vrtu prije koji dan posijane su one kulture kojima hladno vrijeme odgovara. Tako su se žurno pripremale gredice i posijani su grašak, mrkva, rikula, peršin, celer, pastrnjak, nešto malo nevena, pokoja kupusnjača, cikla i rotkvica.

Sve navedene kulture su biljke koje ne vole one ljetne temperature (osim nevena).

Ovih dana u vrt će i luk i češnjak. Dvije kulture koje podnose i jesenske i proljetne sjetve. Moje iskustvo kaže da je jesenska sadnja daleko bolja jer rezultira prekrasnim glavicama, no to je moje iskustvo i ne mora nužno značiti da bi bilo dobro za nekog drugog. Kako prošle jeseni nisam imala vremena pripremiti gredice i tradicijski saditi odlučila sam riskirati ove godine s proljetnom sadnjom pa ću svoje iskustvo podijeliti s vama kada dođe vrijeme berbe, bolje išta nego ništa pomislih! Nije nužno da ću dobiti lijepe glavice kao što bi bio slučaj da sam sadila u jesen, no i to je bolje nego kupovati u centrima povrće koje ima više pesticida u sebi nego vitamina.

Moja ideja sadnje vrta počela je sasvim slučajno. U nakani da mamu vratim onome što je najviše voljela; zemlji, vratila sam sebi mir i zadovoljstvo koje nisam ni znala da mogu pronaći u prašini, vrtnoj prašini.

Obzirom da sam zaista zaljubljena u prirodu i sve što iz nje proizlazi, ulazak u ovaj svijet činio se pomalo magičnim. Znati da svojim radom možeš stvoriti uvjete za život mnogim biljkama i životinjicama a usput imati koristi je bio fenomenalan osjećaj, fenomenalan u toj mjeri da ponekad imaš osjećaj da si spasio svijet.

Dok  mnogi svoja popodneva provode na kavama, doma pred tv-om, moj dragi i ja skačemu u auto još uvijek žvačući posljednji zalogaj ručka ne bi li iskoristili čim više dana za poslove koji ne biraju vrijeme. Priroda nas uči odgovornosti ali prije svega pedantnosti i točnosti. Sjetva, sadnja, dohrana, zalijevanje, vezanje, orezivanje, berba, prerada…sve to ima svoje vrijeme. Zadaci su to koji se ne mogu odgoditi na sutra a još manje na tjedan – dva, pogotovo kada imate toliko toga da vam je svaki dan, tjedan, vikend unaprijed ispunjen i pomno isplaniran. Naši prijatelji to najbolje znaju 🙂

A da bi cijeli taj ciklus krenuo i da bi svi ti dani bili ispunjeni važno je započeti sjetvama barem kada su u pitanju povrtnice i cvijeće. S voćem je ipak lakše, možda je zato ono kao takvo rezervirano za mog dragog. :p

Da, voće je fino za jesti i da možeš napraviti odličan pekmez i rakiju, ali ljudi moji…povrće od sjemena do gozbe na stolu, e tu počinje sva umjetnost života i sva radost u muci i trudu kojeg ulažeš za sebe.

Znati da imaš svaki dan u vrtu sve namirnice koje inače koristiš za kuhanje, znati da ne moraš sjesti u automobil i potrošiti novac, znati da možeš kuhati u bilo koje doba dana ili noći to je fantastičan osjećaj, a upravo zbog tog osjećaja moj mali vrt pretvorio se u džunglu koju je teško obuzdati i reducirati na neki nužni dio.

Stoga kad već ulažete sav taj trud i pokušavate stvoriti svoju oazu mira, nemojte osluškivati svoje susjede, poznanike, ljude na internetu. Vaše mogućnosti nisu jednake a uvjeti nisu identični onima koji drugi imaju.

Držite se uvijek nekih okvirnih datuma za sjetvu sve dok ne spoznate koje je vaše vrijeme. Ne forsirajte preranu sjetvu na neprikladnim mjestima, ona će rezultirati dugotrajnim nicanjima, truleži, a zatim i slabim krhkim flancima.

Sjetva, a pogotovo sadnja na kontinentu uvelike se razlikuje od sadnje i sjetve na moru. Temperature na obali su uvijek više, zime blaže nego što je to na kontinentu, zato npr. kod nas na vjetru se njiše hrast a kod njih palma, kod nas šljiva i jabuka a kod njih naranča i limun. Planiranje je glavni i osnovni korak prije nego uopće pomislite nešto posaditi i posijati. Stoga ukoliko još uvijek niste posijali, samo strpljivo…stignete do sredine trećeg mjeseca pa čak i do početka četvrtog mjeseca. Imate sasvim dovoljno vremena da možete sijati kada i kako vam odgovara u prostorije koje su zaštićene od mraza, hladnoće i bilo kakvih nepogodnosti koje mogu uništiti vaše nasade. Detaljnije o tome pisati ću u idućem postu.

Sada, ovog trena, najpametnije je ukoliko vam vrijeme dozvoljava, zemlja nije smrznuta i nema snijega sijati kulture koje idu van na otvoreno ili pak saditi, cijepiti voće u kojem ćete uživati dugi niz godina i ostaviti ga u naslijeđe vašoj djeci.

A ukoliko ste vi to dijete koje je naslijedilo voćnjak, pravac škare u ruke i oblikujte svoje grane kako bi vam voćnjak obilno i kvalitetno rodio.

Carpe diem!